Be kind to each other

Svaki puta kada dobijem poruku ili komentar u kojem mi netko kaže da mi je koža savršena ili da izgleda fantastično osjećam se loše.

Nikad nisam tvrdila da imam fantastičnu kožu jer to nije istina i uvijek bi odgovorila da sam daleko od toga i da je tu u pitanju makeup, osvjetljenje i filteri. Nikada nisam negirala da koristim filtere jer bi to bila još jedna laž. Uvijek sam curama govorila kako uvijek trebaju imati na umu da se koristimo tim stvarima i kada se slika ful realna da će to odmah primjetiti.

Nemam ništa protiv filtera, osvjeljenja i photoshopa no mora postojati granica. Nikad nisam mijenjala svoje lice u photoshopu,  uvijek sam ga koristila samo da maknem bubuljice i ublažim dodatno podočnjake jer u tom trenuku smatram da odvraćaju pozornost od onoga što vam želim pokazati i ne izgleda lijepo, ja vama pokazujem close up sjenila na očima i iznad obrve imam ogromnu čvimbu koju sam već raskopala jer si ne mogu pomoći i naravno da ću to maknuti jer ne izgleda lijepo i nitko neće dožviti sjenilo nego će fokus biti čvimba. Znači tema nije puder niti korektor nego sjenilo i smatram da nema potrebe da gledate moju čvimbu. Kada bih svaki put čekala da mi se koža očisti i smiri ne bi imala u ove 4 godine bloganja 30 fotki svog lica.

Također nikada nisam brisala podočnjake i ostale nepravilnosti kada bih vam pokazivala puder ili korektor jer to nema smisla onda, nemam problem da u nekim situacijama ne diram svoje nepravilnosti ukoliko fokus i treba biti na njima te kako ih makeup prekriva ili ne prekriva, no ako radim makeup look i osvjetljenje i ja se taj dan ne možemo dogovoriti  imam 2 bubuljice, maknuti ću to jer mi smeta, kvari moj look, no to sam i dalje ja, i da nemam te dvije proklete bubuljice tako bih izgledala i hebeno sam se potrudila i potrošila već previše vremena na to i odradit ću to do kraja.

Nikada nisam mijenjala svoj oblik nosa, stanjivala lice i ostalo i ako sam na nekim fotkama izgledala drukčije to je samo makeup (ili sam izgubila nekoliko kilograma ili dobila). Ja ću prva priznati da mene makeup transformira, razlika je velika i do sada sam već naučila kako se namjestiti i koji mi kutevi najbolje odgovaraju. Ali unatoč tome ne smatram da sam bez makeupa ružna žena i da mi je makeup neophodan za život. Ja u makeupu istinski uživam, to me zanima , time se bavim i obožavam ga, ali daleko od toga da se šminkam i nosim jači makeup jer ne mogu zamisliti da izađem bez makeupa i da me nedaj bože netko vidi kako stvarno izgledam. Jesam nesigurna i to priznajem, priznajem da smatram kako postoji 100 stvari koje sa mnom ne valjaju koje bi htjela promjeniti i te stvari ne nestaju kada se ja našminkam. Nemam problem s tim da hodam po gradu bez trunke šminke jer to stalno radim.

Moja koža je daleko od savršene, imam puno teksture, proširene pore, fleke od sunca, ožiljke od bubuljica i tamne podočnjake. Ali ja iz svoje kože ne mogu, to je moje i zaglavila sam s tim, trudim se koliko mogu brinuti se o svojoj koži no znam da ako želim velike promjene moram uložiti više vremena i novaca. I nadam se da ću si jednog dana moći to priuštiti.

Naravno da na Internet želimo postati svoje najbolje fotografije, ja prva neću nikada objaviti fotku kada mi puder toliko začepi pore da se probudim sa takvim bolnim i velikim čvimbama da mi dođe da skočim s mosta ili kako mi je lice natečeno kada se probudim ili pak kada se probudim sa natečenim očima u tolikoj mjeri da jedva gledam. Zamislite da stanete ispred nekoga i on vam se približi toliko blizu da osjetite njegov dah na koži i on vam sad proučava svaku vašu manu.

Mislim da su mnogi već shvatili kako ne možeš pobijediti.  Nikada nećeš svima udovoljiti, kada netko objavljuje „pre sirove“ fotografije onda su komentari fuuuj, bože zašto bi ovo stavila na internet, upravo sam izgubila apetit, zašto sam ovo morala vidjeti, na šta ovo liči, okej taj puder definitivno neću kupiti kao ni sve ostalo što ti je na licu i tako dalje, kada postaš lijepe fotke onda lažeš narod, glumiš, u stvarnosti uopće ne ličiš na sebe i ostalo…gdje je sredina? Svakome je sredina na drugom mjestu, svatko ima svoje mišljenje i na internetu se bome ne ustručavaju reći ga.

Čitam često komentare o sebi i naravno da nije lijepo čitati ružne stvari o sebi, pogotovo kada znaš da za takvim teškim riječima nema potrebe. Nikada ne bi na internetu ostavila nekome ili o nekome tako ružan komentar da mu se u glavi zavrti. Prvo tko sam ja da tebi bilo što govorim? Drugo, znam kako je to kada netko napiše nešto ružno o tebi i kako se osjećam kada to pročitam i spoiler alert nije dobar osjećaj i ne želim da ne drugi tako osjećaju. Ako imam potrebu nešto reći ostavljam to za privatne razgovore sa prijateljima. Naravno da naiđem na fotke, video ili blog i ne sviđa mi se što vidim no ne pišem to po internetu nego nastavljam dalje i neću tu osobu pratiti i to je to. Tu za mene priča završava jer netko se ipak potrudio oko toga i vjerojatno je napravio najbolje što je mogao u tom trenutku, učimo dok smo živi. Treće, svi oni koji misle da zato što smo se odlučili baviti s ovime s čim se bavimo automatski smo pristali na takve komentare i trebamo se nositi s tim očito nikada nije doživio da o sebi pročita odjendom 15+ ružnih komentara potpunih stranaca i da ga to ne pogodi. Ne pokrećem ja sad tu neku revoluciju protiv negativnih komentara na internetu i znam da će ih i dalje biti. Da se razumijemo, ja to pročitam i pogodi me no moj život ide dalje, nemam ja vremena razmišljati o tome i analizirati sad to, razumijem, nekome se ja ne sviđam i to je u redu ali vrijeđati me jer se nekome ne sviđa moj stil šminkanja ili bloganja puno više govori o osobi koja je to napisala nego o meni.

Ovo sam ja, bez trunke šminke i kosa koja je nije ispeglana ili nakovrčana. Ovo je za mene odlično stanje (trneutno nemam prištića) a čak ni na ovoj fotki ne možete vidjeti 100% realno stanje zbog fotoaparata. 

Kako Ellen DeGeneres uvijek kaže: Be kind to each other.